Prijepoljski umjetnici su kao i predhodnih godina na svoj način opomenuli svoje sugrađane da se zločin ne smije zaboraviti, ali da je jedna od najvećih ljudskih vrlina oprostiti i pružiti ruku pomirenja.
11. jula 2010. godine na platou ispred prijepoljske sahat-kule dvoica veikih sandzačkih umjetnika Meša Brničanin i Sabahudin Muranović-Muran su izložili svoje slike na temu stradanja Bošnjaka u srebrenici 11. jula 1995. godine. Ekskluzivno za SandzakNEWS.info Meša Brničain je rekao:
...ovo je naš doprinos obilježavanju zločina, genocida nad jednim čovjekom što se zove BOŠNJAK, nad jednim narodom samo što je druge vjere, ovo je naša poruka „kulturom protiv svakog zla“ dunjaluku, da je Bog svemogući i da će on one koji nije pravda stigla pronaći i kazniti... <Sa kolegom Muranovićem organizovali smo jednodnevnu izložbu i jedan performans sa porukom da se Srebrenica nikad nikom ne desi a svaki zločinac ma ko bio biće kažnjen od Boga dželešanuhu....
Mi smo ovdje izložili osam slika, to je osam hiljada slika i nenaslikanih portreta, osam hiljada tabuta koji su progovorili, u našim slikama je osam hiljada priča neispričanih, toliko pjesama nedopjevanih...uh /zagrcnu se i suze mu krenuše, čovjeku koji je i lani obilježio svojim darom Srebrenicu i koga su neki „bošnjaci osuđivali što je organizovao sa pitanjem šta će nama to u Prijepolju) ovdje je i jedna patika, spala s noge djetetu što se imenom zove Bošnjak a prezimenom Muslim, ovdje je i ranac okačen prazan ali i on ima svoju priču, , evo i vojničko šatorsko krilo na kome je nišanak bijeli sa mjesecom i zvijezdom i brojevima 6,7, 8 hiljada i tri tačke... ovdje je i bodljikava žica koja je obavijena oko naših slika, ovdje u mom oslabjelom srcu u mojoj duši je Srebrenica...Pogledajte slike kolege Muran, šta vidite, crnu zemlju pokrivenu krvllju, zgasnule živote ali i vidljivi plam koji nas poziva da shvatimo da smo samo prolaznici i da vjerom u Boga možemo opstati i očuvati svoj identitet....riječi su čovjeka, umjetnika koji s ponosom diže glas proti zla i nepravdje i kako reče , kad bih se podmladio želja bi mi bila da čovjek čovjeku postane čovjek a ne vuk... ostade Brničanin zadubljen u misli dok posmatram kako neki Prijepoljci ispod oka onako malo pognute glave prolaze pored izložbe na šta nisam mogo odgonetnutui da li ne odobravaju ovo ili se stide da stanu i pogledaju Mešinu i Muranovu Srebrenicu...
